|
Svi smo svjedoci brojnih preuveličavanja i glorificiranja ljudi koji su preminuli. Možda je najpoznatiji slučaj među njima onaj Jimmya Hendrixa koji je zaista bio fenomenalan guitarist , no htio sam reći kako Randy Rhoads nije dobio takav tretman, a u najmanju ruku ga je zaslužio. Bio je jedan od najutjecajnijih i najtalentiranijih guitarista 20.-og st. nažalost prerana smrt ga je spriječila da postane nedvojbeno najveći gitarist svih vremena što bi bez ikakve sumnje postao.
Randall William ''Randy'' Rhoads, rođen 6. prosinca 1956. a preminuo 19. ožujka 1982.
Svirao je u Quiet Riotu i u bandu Ozzya Osbournea. Mnogi teoretičari tvrde da je u dva albuma s Ozzyem postigao više na gitarističkom planu nego što bi većina učinila sa stotinu.
Počeo je svirati sa samo 6 godina na djedovoj aukustičnoj guitari. Na njegovu je glazbu uvelike utjecala i klasična glazba koju je slušao kao klinac ali i legendarni Eddie Van Halen, Blackmore iz Deep Purple-a i mnogi drugi. Bio je među prvim guitaristima koji su integrirali tapping sa dvije ruke u svoj stil(ako je Van Halen bio prvi, Randy je definitivno bio drugi na planetu).
Sa 17 je bio jedan od osnivača grupe Quiet Riot. Ali Quiet Riot definitivno nije bio band u kojem bi se Randy pokazao u pravom svjetlu. 1979. Ozzy je osnivao band nakon razlaza sa Black Sabbathom. Zanimljiva je bila scena kada je na audiciji u sobu ušetao Randy Rhoads sa svojim legendarnim Polka Dot Flying V-om(vidljiv na slikama) i malenim pojačalom za vježbanje, i počeo se uštimavati. Navodno je bio sav skockan i pedantan da ga je Ozzy pitao da li je možda gay, a ovaj mu je odvratio riječima: ''No, I'm church of England!''. Odsvirao je par riffova i Ozzy mu je rekao da je primljen, a Randy mu je dodao kako ga još nije niti čuo. Ozzy-u se toliko svidio njegov gitaristički stil i smisao za humor te je Randy-a nazvao ''Bogom koji je ušao u njegov život''.
I nije niti slutio koliko je bio u pravu, Randy je bio co-autor mnogih njegovih legendarnih pjesama. U čemu je bio tako poseban? U svome stilu, legendarnim riffovima koji bi se trebali nalaziti u školskim udžbenicima, svojim fantastičnim, britkim i svjetlosno brzim solažama. Ukomponirao je elemente klasične glazbe u Heavy Metal, uvijek je tražio nešto novo, tražio je načine kako unaprijediti svoju (pogotovo za današnje standarde) božansku tehniku sviranja gitare. Bio je pravi Guitar Hero, u punom smislu toga pojma. Iako znam da mnogi od vas nikada nisu čuli za njega, Randy je bio veliki uzor mnogim gitaristima koji su došli poslije njega, bio je školovan gitarist i instruktor sviranja gitare. U toj mladosti svirao je tako zrelo, što se može čuti sa jedina dva albuma što je snimio s Ozzyem. ''Blizzard of Ozz'' i ''Diary of a Madman'' do danas su ostali temelji neoklasičnog heavy metala, i mnogi ih i danas vole poslušati, i ne zbog hipnotičnog Ozzyevog vocala, ili zbog odličnih pjesama, već zbog stričeka koji je pisao povijest svojom gitarom.
19. ožujka, 1982. dogodila se velika tragedija, prekinut je jedan život, poginuo je jedan od najvećih gitarista koji su ikada žarili i palili ovim planetom. Poginuo je u avionskoj nesreći kada su iz zezancije nadlijetali autobus u kojem su spavali ostali članovi banda. Kakav kraj za tako velikog čovjeka.
I možemo samo maštati o onome što bi Randy tek postao s vremenom, njegov stav nije poznavao kompromise, kakve bi tek fantastične stvari odsvirao? Nažalost, nikada nećemo saznati...
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
nekoliko pjesama na kojima svira Randy:
Suicide Solution-fenomenalan uvodni riff koji pokazuje Rhoadsovu kvalitetu
Mr. Crowley - po mnogima najbolja Ozzyeva pjesma uopće, kada čujete Randya kako svira ništa čudno
Crazy Train - epska stvar s Ozzovog prvog albuma
Over The Mountain - još jedan dokaz njegove genijalnosti, fantastičan ritam, pokazuje koliko je svestran
Dakako, Randy je bio fenomenalan na aukustičnoj gitari, na njoj je odsvirao pjesmu Dee, koju je posvetio svojoj majci. Zaista se pokazao kao potpun gitarist bez nekih mana, jednostavno zbog svoje ustrajnosti da konstantno unaprijeđuje svoju tehniku sviranja.
Na kraju...pozdrav jednom od najvećih gitarista svih vremena, i sada; 25 godina nakon njegove prerane smrti još ga se mnogi sjećaju, svake godine se na njegovu grobu održavaju komemoracije...Randy Rhoads nikada neće biti zaboravljen!
|
